Izuzetno vruća ljeta, onakva za kakva se nije znalo u pedesetima prošlog stoljeća, sad su postala uobičajena.

Ovogodišnji događaji, kao što su toplotni udari koji prolaze kroz južni dio Starog kontinenta i temperature od gotovo 54°C u Pakistanu, samo su dio šireg trenda, piše američki New York Times.

Pustinja vrućina

Ovaj grafikon gore, temeljen na podacima iz istraživanja Jamesa Hansena, penzionisanog klimatskog stručnjaka NASA i profesora na Univerzitetu Columbia, pokazuje kako su se ljetne temperature pomakle prema ekstremnim vrućinama tokom posljednjih decenija!

Dr. Hansen i njegove kolege uporedili su stvarne ljetne temperature za svako desetljeće još od osamdesetih godina prošlog stoljeća s prosjekom. Od 1951.  do 1980. godine, otprilike trećina lokalnih ljetnih temperatura širom sjeverne polutke nalazila se, kako su oni to zvali, "oko prosjeka" ili u normalnim granicama. Trećina temperatura smatrala se hladnim, a trećina vrućim.

"EKSTREMNO VRUĆE" Od tada, ljetne temperature su se drastično promijenile. Stručnjaci su otkrili kako, između 2005. i 2015. godine, dvije trećine vrijednosti grafikona spadale su pod kategoriju "vruće" te gotovo 15% ih se nalazilo u novoj kategoriji - "ekstremno vruće".

U praksi, to znači da su ljeta većinom vruća ili čak ekstremno vruća u poređenju sa sredinom dvadesetog stoljeća.

Pustinja vrućina

Veliko povećanje ljetnjih temperatura koje spadaju pod kategoriju "ekstremno vruće", slaže se s predviđanjima stručnjaka oko generalnog klimatskog zagrijavanja, navodi Todd Sanford, voditelj istraživanja u Climate Centralu, neprofitnoj znanstvenoj organizaciji.

U svakom vremenskom periodu, raspodjela ljetnih temperatura stvara zvonoliku krivu zato što većina mjerenja padaju blizu prosjeka, stvarajući zvonoliko zakrivljenje u sredini. Ekstremnije temperature, koje se događaju manje često, padaju sa strana, s toplotnim valovima na desnoj strani te hladnim frontama na lijevoj.

UTICAJ NA DRUŠTVO I EKOSISTEME. Kako se prosjek krive, odnosno njen vrh, s vremenom pomiče prema desno, tako sve više temperatura na sve više mjesta završava u kategorijama "vruće" i "ekstremno vruće", a sve manje u hladnim kategorijama.

Kriva dr. Hansena se izravnava, što neki objašnjavaju kao pokazatelj veće temperaturne varijabilnosti. Međutim, drugi klimatski stručnjaci, uključujući Zekea Hausfathera s Berkeleyja, ističu kako je ovaj efekt samo pokazatelj činjenice da se neki dijelovi svijeta zagrijavaju brže od ostalih.

Podaci iz dr. Hansenovih istraživanja naglašavaju kako promjene u prosjecima, iako se mogu možda činiti skromnim, ipak imaju velike implikacije prema ekstremima.

"To bi moglo uticati na društvo i na ekosisteme", smatra dr. Sanford.

Istraživanja pokazuju šta se do ad događalo, ali osim toga, omogućuju i pogled u ono što nas, možda, čeka u budućnosti, piše Index.