Muškarac koji je izgubio svoj novčanik dok je bio u shoppingu sa suprugom u dućanu IKEA, jako se iznenadio kad je nekoliko dana kasnije dobio pismo na svojim vratima.

63-godišnji Britanac po imenu Gerry McDermott, nije bio baš raspoložen kad je shvatio da je izgubio svoj novčanik, sa 80 funti (blizu 100 eura) i njegovim bankovnim karticama, negdje kod prodavnice poznate švedske firme u Warringtonu.

Ovaj mali poduzetnik je novčanik očajnički tražio, čak se idućeg dana vratio u Warrington da još malo potraži, ali novčanika nije bilo nigdje – javio je Liverpool Echo.

Međutim, dva dana kasnije, Garry je primio neobično pismo od nekoga ko je tvrdio da je našao njegov novčanik i želi ga vratiti. Muškarac je u prvi mah pomislio da je pismo napisalo neko dijete, jer je rukopis bio teško čitljiv.

U pismu je bila adresa u Croxethu, gdje je Garry trebao otići da pokupi svoj novčanik – a kad je tamo došao iznenadio se zatekavši mladu familiju, koja je tek prošle sedmice doselila u Liverpool.

Poštenje Warrington 1

- Bio sam u IKEI u ponedjeljak poslijepodne u kupovini sa ženom, i u jednom trenutku sam nakon izlaska iz jednog dućana pomislio «S***nje, gdje je moj novčanik?» Nisam ga mogao naći i čak sam se odvezao nazad do Warringtona na pogledam da li mi je negdje ispao. A onda u srijedu, nakon što sam pokrenuo proces ponovnog izdavanja kartica, dobio sam tu poruku kroz vrata, u kojoj je bilo navedeno da je neko pronašao moj novčanik. Pozvao sam broj koji je bio naveden u pismu i dijete mi je odgovorilo sa stranim naglaskom, za koji sam u prvi trenutak pomislio da je možda američki, govoreći mi da dođem po novčanik i ponesem nešto čime mogu dokazati da sam baš ja u pitanju.

- Otišao sam tamo i zatekao imigrantsku mladu familiju, sa dva mlada ječaka i djevojčicom. Nisu željeli uzeti ni dinara od mene.

Familija, koja nije željela da im se objavi identitet, doselila je u Liverpool prošle sedmice iz Švedske, gdje su živjeli nakon što su emigrirali iz Kurdistana 2003. godine.

- Oni su očito jako fina familija. Ljudi često imaju loše mišljenje o imigrantima, a ovim primjerom želim pokazati ljudima da to nije tako. Oni su zapravo ojačali moju vjeru u ljude i humanost.

Poštenje Warrington 1

Iako familija nije željela uzeti ništa od Garryja kao nagradu, on je ipak odmah otišao do «Asde» i kupio za njih poklon bon, kako bi im pomogao u uređenju njihovog novog doma u Engleskoj.

Govoreći o njihovoj lijepoj gesti, majka iz spomenute porodice samo je kratko izjavila: «Nismo uradili ovo da bismo nešto dobili – samo smo željeli uraditi pravu stvar».

Poštenje Warrington 1