U okviru projekta Poslovne žene kao liderke i uzor u Bosni i Hercegovini, sarajevsko “Oslobođenje” i banjalučke “Nezavisne novine” predstavljaju javnosti profile uspješnih žena na svim poljima. Kroz razgovore, upoznaju javnost o njihovim izborima, motivima, putu ka uspjehu, preprekama s kojima se suočavaju, prateći istovremeno i lični momenat u tom uspjehu.

U ovom razgovoru Emina, kćerka Ejupa Ganića, govorila je o svom uspjehu, ipak se uglavnom ne dotičući prednosti koje je imala kao dijete uticajnih i materijalno bogatih roditelja…

Ona je svoje prve profesionalne korake počela je praviti još od malih nogu. Svjesna da je rad na sebi put ka uspjehu, ambiciozno je pravila poslovne planove i probila se u sami vrh uspješnih bh. žena. Ona danas važi za mladu, školovanu, ambicioznu ženu, angažovanu na mnogim poslovima. Pored toga, supruga je, žena posvećena porodici.

PRIVATNA AKADEMIJA. Za Nezavisne novine je otkrila da već neko vrijeme radi na razvoju prve privatne filmske akademije u našoj regiji, kao direktorica Sarajevo Film Academy.

“Zasnovan unutar Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology, Fakultet za studij filma je zaista jedan poseban i vrlo značajan projekat, koji u svoje predavače ubraja neke od najuspješnijih filmskih profesionalaca i umjetnika svijeta, te privlači kandidate iz više od 35 zemalja. Na Univerzitetu, kao krovnoj instituciji, također imam mnoga zaduženja i obaveza, primarno na poljima razvoja fondacije Univerziteta i pokretanja naučnoistraživačkih projekata na našim istraživačkim institutima. Uskoro namjeravam preuzeti i dodatna zaduženja, kojima se posebno radujem, jer podrazumijevaju bliži rad sa studentima, s kojima dosad nisam imala puno direktnog dodira”, navodi Emina.

O zlatnim pravilima uspjeha tvrdi da je teško govoriti.

“Mogu jedino reći da nalazim da ljudi koji imaju zacrtan cilj i spremni su uložiti većinu svog života u ostvarenje tog cilja, dolaze do uspjeha. Uspjeh je rijetko rezultat okolnosti i sreće, mada nam uspješni ljudi često djeluju kao miljenici sudbine. Istina je da što više radimo, što više ulažemo u sebe i svoje obrazovanje, to se više okolnosti u kojima djelujemo povinuju našim željama. Jednostavnije rečeno, nema puno kratica na putu ka uspjehu, nema formule kojom bi se mogao zaobići rad. Mimo toga, uspješni ljudi dijele određene osobine, među kojima su vjera u vlastite sposobnosti i spremnost da rizikuju”, naglasila je.

Sama navodi da nije sigurna u kojim poslovnim situacijama joj pomaže to što je žena, jer ‘ne zna šta znači biti muškarac u jednakim okolnostima’.

“Vjerujem da meni lično biti žena niti posebno pomaže niti posebno odmaže. Govorim o pristupu obrazovanju i mogućnostima takmičenja na tržištu rada. Govorim ovo svjesna da moj primjer nije ogledalo društva u kojem živimo, društva koje sistematično i pogubno diskriminira žene. U našoj zemlji, na najkolokvijalnijem nivou, društvo – gledano kroz distilizirane stavove mainstream medija ili ispoljene kroz društvene mreže i Internet forume, sigurno drugačije valorizuje uspjeh žene od uspjeha muškarca”, izjavila je Emina.

“Ako su ovi stavovi ogledalo društva, a jak je argument da jesu, moramo pogledati šta su uzročnici tih stavova – sociološki, ekonomski, politički i pravni”, zaključuje.

ŽENE NA BALKANU. Smatra kako je činjenica da žena na Balkanu još nije zauzela mjesto koje joj pripada u društvu. Kako nastavlja, dovoljno je pogledati brojeve – broj žena zastupnika u državnim institucijama, broj žena u biznisu, na univerzitetima, na naslovnim stranicama.

“Osim ako ne mislite da postoje genetske predispozicije za manjak ambicije kod žena, očigledno je da imamo problem. Ne unikatno naš, moram dodati, već globalni”, dodaje Emina.

U posljednjih nekoliko godina mnogo se govori i piše o ženskom poduzetništvu, koje je, bez sumnje, u zamahu. Koliko smo odmakli u osnaživanju žena, u tome da vjeruju u sebe i ostvaruju se u svim sferama života, posebno u biznisu, Emina odgovara da nije sigurna šta je pravi odgovor.

“Pozitivni trendovi sigurno postoje, a postaju li takvi trendovi dominantni u našem okruženju – ne. Ne govorim ovo da obeshrabrim, samo želim istaći da smo daleko od tapšanja po leđima. Potrebno nam je puno više ovakvih inicijativa, puno više prostora u medijima za isticanje pozitivnih primjera koji podstiču druge, posebno mlade žene. Treba nam puno više lobista za prava i inkluziju žena. Posebno među samim ženama, koje moraju biti ohrabrene da prave prostor jedna za drugu. Često stav društva o ženama postaje svojevrsno samoostvarujuće predskazanje za žene u tom društvu. Zato prvenstveno moramo promijeniti vrstu dijaloga koji vodimo sa i o ženama”, izjavila je Ganić, te naglasila da svjedočimo tome kako je osnaživanje žena bilo i ostaje jedno od najjačih pokretača razvoja zapadnog društva tokom proteklog vijeka.

“Obrazovane žene, zaposlene žene, žene koje nisu obeshrabrene, mijenjaju globalni dijalog o ambicijama i mogućnostima naše zajedničke civilizacije, naše globalne zajednice kao ljudskih bića. Danas, možda više nego ikada, potreban nam je njihov glas”, smatra Emina.

Kada je u pitanju privatni život, navodi da grube granice između privatnog i poslovnog kod nje nema.

“Niko od nas ne čeka jedno na drugo, tapšući nogom ili kuckajući prstom na sat. Svi radimo puno, svjesni da nas to čini sretnima. Sastanci se vrlo lako pretoče u bučne porodične večere. Svaki kraj radnog dana je početak odmora kada pogledam svog supruga, svaki odmor je medeni mjesec s prijateljima, upravo zato jer nam uvijek nedostaje vremena”, izjavila je sagovornica Nezavisnih novina.

***

Ivana Marić, politička analitičarka, navodi da se sa Eminom dosta druži i da je zaista primjer uspješne žene.

– Ono što cijenim kod nje jeste to što je imala dobre polazne osnove da uspije. Ona je to iskoristila. To je osoba koja se mnogo trudi, mnogo ulaže u svoju edukaciju i u biznis koji je započela. Sve što je postigla, Emina je postigla samo i isključivo svojim radom, jer mnogi joj prebacuju to što je dijete bogatih roditelja, koji su joj sve obezbjedili. Međutim, kao što znamo, imamo primjere djece dobrostojećih roditelja koji su loše završili, jer nisu ulagali u sebe – navodi Marić.