Goran Bregović održao je sinoć u sarajevskoj Skenderiji koncert «Tri pisma iz Sarajeva». On je ovaj koncert pisao u formi tri pisma, kao tri stava, jedno kršćansko, jedno muslimansko i jedno jevrejsko. Prvi put ovaj koncert je izveden 2017. godine u Parizu u bazilici St. Denis sa L'Orchestre national d'Île de France.

Nakon toga je izvođen u koncertnim dvoranama širom svijeta: u Londonu, Pragu, Rimu, Buenos Airesu, Santiago de Chileu, Meksiko Cityju, San Francisku, Moskvi, Minsku, Kišnjevu, Sydneyu, Istanbulu, Madridu, Zagrebu, Beogradu, Podgorici, Skoplju, te je koncert u Sarajevu bio svojevrsna kruna svjetske turneje «Tri pisma iz Sarajeva».

Ipak, bilo je onih koji su se protivili održavanju ovog događaja...

POVEZANO
Goran Bregović u ĆiriliciGORAN BREGOVIĆ NA TV-u: Pitao sam Karadžića kako stoji naša stvar, kaže mi on: "Dobijamo ih 100%"

Prisutni su imali prililku čuti violinu koja se svira u tri osnovna manira – kršćanskom, klasičnom, kako se svira klasična muzika – klezmer kako sviraju Jevreji - i orijentalni način, koji je jedna tehnika posve različita, kojom sviraju muslimani na Orijentu.

- Hvala vam. Upravo ovako sam zamišljao svoj koncert u Sarajevu - poručio je Bregović nakon nastupa.

Bregović Hodidjed Sorguč

Iako je ideja bila da se ovaj događaj održi na Bijeloj tabiji, zbog nepovoljnih vremenskih prilika koncert je premješten u dvoranu «Mirza Delibašić». Uz veliki simfonijski orkestar Sarajevske filharmonije sa horom i orkestrom Gorana Bregovića nastupili su vrhunski violinisti Gershon Leizerson iz Tel Aviva, Zied Zouari iz Tunisa i Mirjana Nešković iz Beograda. Specijalni gosti na koncertu bili su članovi izvorne grupe «Sifet i Mehmed» iz Živinica.

Bijela tabija bila je želja Bregovića jer zna da je to «najljepše mjesto s kojeg se može vidjeti grad».

Bregović Hodidjed Sorguč

Međutim, na kraju koncert nije održan na Bijeloj tabiji, a dosta buke svojim komentarom izazvala je poznata intelektualka, autorica komada «Ja, mahaluša» Indira Kučuk - Sorguč, koja je u priču oko otkazivanja koncerta unijela i neke mistične elemente:

- Zagonetni grad Hodidjed (Stari grad Vratnik) na kojem je izgrađena Bijela tabija - danas nacionalni spomenik kulture u BiH - uvijek je natkrivala posebna duhovnost i natprirodna svjetlost koja je čuvala grad i njegovu dobru supstancu. Kako nekad tako i sada. Ne da Bijela tabija (nije džaba «bijela») svakom u njoj zasvirati i svoj lažnjak prosipati. Hvala Božijem proviđenju na tome - napisala je Kučuk - Sorguč iznad fotografije.

Bregović Hodidjed Sorguč

Šta je Hoddjed kojeg spominje Kučuk-Sogruč i kakve su to misteriozne sile koje ga okružuju?

Današnje Sarajevo ima kontinuitet i duboke korijene začete i razvijene u srednjovjekovnom Bosanskom kraljevstvu.

U tom kontekstu, centar srednjovjekovne župe Vrhbosne predstavljao je grad-utvrda Hodidjed. Ovo utvrđenje, jedino poznato na sarajevskom prostoru, spominju i domaći latinsko-ćirilski i osmanski izvori. Međutim, ubikacija ovog grada bila je sporna dugo vremena. Većina stručnjaka je identifikovala Hodidjed sa Starim Gradom u Bulozima, istočno od Sarajeva. Najnovija istraživanja ipak smještaju ovu utvrdu na mjesto danjašnje Bijele tabije na Vratniku. Prema izvornim podacima i terenskim ispitivanja, ubikaciju Hodidjeda na mjestu starog vratničkog grada iznio je A. Bejtić, koji je uradio i uspješnu rekonstukciju izgleda ove srednjovjekovne tvrđave. Radilo se o građevini pravougaone osnove sa četiri kule na uglovima, kvadratne osnove i petom iznad ulazne kapije. Ovakva koncepcija utvrde nedvojbeno je tip srednjovjekovne gradnje sa gotičkim uticajem, veoma sličan primjerima iz bosanskog susjedstva, naročito iz Ugarske, piše «Prometej».

Bregović Hodidjed Sorguč

Približna rekontrukcija arhitektonskog oblika Hodidjeda na Vratniku (izvor: bs.wikipedia.org)

Vilajet koji su nakon osvajanja Osmanlije oformili na prostoru nekadašnje Vrhbosne nazivao se Hodidjed ili Saraj. Dakle, grad Hodidjed po kojem je vilajet dobio ime, morao je biti u najužoj vezi sa lokacijom na kojoj je uspostavljen saraj ili dvor. Nesumnjivo je, stoga, da se radi o Vratničkom gradu...

Područje srednjovjekovnog Sarajeva, odnosno grada na Vratniku sa svojim podgrađem, zbog izuzetnog komunikacijskog i graničnog položaja u vrijeme osmanske ekspanzije, izabrano je kao novi centar, prvenstveno vilajeta a potom se razvilo u prijestolnicu sandžaka i ejaleta.

- Sve navedeno jasno ukazuje da Sarajevo po kontinuitetu gradnje ima duboke srednjovjekovne korijene. Srednjovjekovnu osnovu u nastanku grada činilo je prije svega utvrđenje na Vratniku, koje je i u kasabi imalo odbrambenu funkciju zaštite otvorenog naselja, što je opet klasično srednjovjekovno nasljeđe, odnosno tipičan primjer izgleda srednjovjekovnih bosanskih gradova. Na prostoru srednjovjekovnog privredno neaktivnog podgrađa, u stambenoj zoni smještenoj u blizini utvrđenja, bila je formirana i jedna od prvih mahala kasabe Saraj, Skender-pašina mahala na Vratniku. Inače u starijoj historiografiji, zbog pogrešne ubikacije grada Hodidjeda, vjerovalo se da je vratnička Bijela Tabija nastala tek u osmanskom periodu, te da je na osnovu toga i čitavo područje Vratnika bilo nenaseljeno prije osnivanja kasabe - navodi spomenuti izvor.

Današnje Sarajevo, na osnovu svega što se do danas zna o njegovoj najranijoj prošlosti, ima kontinuitet i duboke korijene začete i razvijene u srednjovjekovnom Bosanskom kraljevstvu, na koje se nastavila izgradnja osmanske kasabe, kasnijeg šehera, te grada u modernom smislu.

Iako je prostor Starog grada Vratnika zaokružen tek u 18. stoljeću, relevantne informacije govore da su prva utvrđenja na ovom području (na mjestu današnje Bijele tabije) izgrađena još u kasnom Srednjem vijeku...

Naziv «Vratnik», koji je staroslavenskog porijekla i znači «čvor», ovo naselje je najvjerovatnije dobilo upravo zbog toga što je od pamtivijeka bilo čvorište, raskrsnica važnih puteva.

Tvrđava Bijela tabija, koja se nalazi na brdu sa kojeg se pruža fascinantan pogled na Sarajevo i njegovo okruženje, bila je jedna od pet tabija (utvrda), koje su činile odbrambeni bedem starog grada Vratnika.

Vjeruje se kako je Bijela tabija, koja dominira istočnim ulazom u sarajevsku kotlinu, ime dobila po bijelom kamenu od kojeg je sazdana.

Arheološka istraživanja pokazala su kako je najstariji dio tvrđave sagrađen još u srednjem vijeku, krajem 14. ili početkom 15. vijeka, te da je tvrđava dograđivana u vrijeme osmanske, a potom i austro-ugarske vladavine.

Bijela tabija je Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a zbog nevjerovatnog pogleda koji se sa ove lokacije pruža, ovo je i jedna od najposjećenijih sarajevskih turističkih atrakcija.