Leila Bečić, švajcarski model bh. porijekla, u tekstu za Doznajemo.com, “iz prve ruke” piše o tome kakav je zapravo posao kojim se bavi. Razbija neke široko rasprostranjene predrasude, a posebno je ogorčena na neke od natpisa u kojima se karijere manekena i modela nazivaju pogrdnim imenima, paravanom za prostituciju, nikakvim poslom i zanimanjem te brojnim drugim pogrdim imenima. Pojašnjava da su i modeli – ljudi, te da ovaj posao nije lagan te mda ga treba početi uzimati ozbiljno i s poštovanjem!

Pročitajte…

- Eh, kad se sjetim, kao da je jučer bilo. Sa 10 godina sam sjedila ispred TV i gledala razne izbore za miss, divila se tim ljepoticama i sebe zamišljala isto na visokim potpeticama, kako hodam po pisti i fotografišem se. Ali, nije prošlo mnogo… dočekah ja to.

Sa 12 godina  je počelo sve da se mijenja. Taj datum – 7. 4. 2007.  godine mi je počeo mijenjati život. Dotad sam bila usamljena djevojčica, koja nije bila u centru pažnje, sjedila bih uvijek u ćošku, tiha i povučena, bez prijatelja…

Ali, taj dan mi je dao samopouzdanje. Došla je neka djevojka i rekla: prijavila sam te za izbor ljepote u našem gradu, Ključu. Tačnije Izbor za Fotomodela Ključa. Reagovala sam čudno, misleći da je šala u pitanju.

Kad me odvela na kasting, otvarajući vrata onako crvenih obraza, srela sam dvije voditeljice, koje su me  pogledale i rekle: “Bečić, visoka si za svoje godine, pa ćemo te prebaciti u veliku grupu, s djevojkama od 16 godina?”

Ne razmišljajući vratila sam se kući, sva sretna, govorim majci da sam u većoj grupi, a ona će: “Ti znaš da ću te svakako uvijek podržati, ali se ne nadaj puno, ipak ćeš biti četiri godine mladja od ostalih djevojaka, ali ipak vjerujem u tebe”.

Kad je došao taj trenutak da se trebam pojaviti na sceni, pred masom ljudi, trema je došla, noge zadrhtale, a oči pune suza od dragosti. Počeli su aplaudirati, zviždati, plakati i uzvikivati moje ime. Trema je u momentu nestala, i ja sam nastavila s još većim pouzdanjem.

Na završetku drugog izlaska smo imale s voditeljicom intervju, gdje su bila pitanja tipa, šta želimo postati, gdje se vidimo za par godina, a moj odgovor je bio “Postati uspješna manekenka i slavna ličnost”.

Tad sam dobila salvu gromoglasnih aplauza i odgovor od voditeljice da, nastavim li ovakva biti, da mi neće dugo trebati do uspjeha..

Te noći sam osvojila kao najmladja takmičarka 3. mjesto, tj. titulu druge pratilje općine Ključ. Uslijedio je Kantonalni izbor i tu sam ponijela titulu s 13 godina Fotomodel USK. Ali zbog godina, nisam nažalost mogla ići na državni izbor.

Onda su počeli razni izbori, koje sam finansirala sama… Ali mi nikad nije bilo žao… Pa su počeli izbori za miss, gdje sam pokupila 2. mjesto u Sanskom Mostu, na Kantonu takođe pobjeda, bila sam Miss FBiH Televotinga i došla sam i do finala za Izbor Miss BiH… Radila par revija sa ABC MODELS…

Došlo vrijeme da se spakujem i napustim moju dragu Bosnu.

Ti dani su bili noćna mora za mene… Novi ljudi oko mene, nova država, novi jezik i rekla sam sebi samoj: “Šta sad, gdje sam, dokle sam došla, šta imam?”

Tri mjeseca sam sjedila u kući, dan za danom razmišljala koji je to najbolji put za mene, gdje da idem? Otišla sam na jednu modnu reviju, čisto da pogledam, kako je to u Švicarskoj. Zapazili su me organizatori, gdje su mi prišli i rekli da sam im od početka večeri zapala za oko.

Ponudili su mi da se prijavim za izbor Miss Švajcarske. Uslov je jedini bio da malo smršam.

Jela sam samo jabuke, zelenu salatu i pila vodu… Nakon dvije sedmice, potpisala sam jednogodišnji ugovor. Radila sam teške koreorafije, čila, gladovala. Moji prijatelji su govorili, lako je tebi, samo se šetkaš po pisti, poziraš. Kakav je to posao uopće…

Ali ni jedan posao nije lak, ako se zbiljno baviš njim.

Nekad se zapitam zašto ljudi toliko imaju loše mišljenje o modelima. Mi smo stvarno  normalne osobe, koje u svom poslu nekad moramo glumiti ogorčenost, uplakanost, smijanje (i kad nam nije do toga)

Nedavno sam radila spot za austrijanskog pjevača Franca Baummana,  u kojem glumim djevojku napuštenu, tužnu, gdje se želim ubiti. Stvarno je bilo loše iskustvo…

Kao zaštitno lice LOOK Agencije, nedavno sam pozirala za najpoznatiju njemačku draguljarnicu “Baumgartner& Rutti”. Dok smo snimali, izašla je vlasnica jedne slastičarne i rekla, super, imate kamere, model, a meni treba neki katalog, dajte i kod mene svratite. Krenulo me, uslijedio je potom angažman za Mercedes…

Da, ja sam model i imam karijeru. Ponosno to kažem. Ovo je moje zanimanje. Sama sebe izdržavam i plaćam račune, hranu, odjeću, od svog posla, koji nije lagan kao što se misli, izdržavam i mnoge druge. Ponosna sam i na svoje donacije nezbrinutoj djeci. Lijepo je kad si u mogućnosti pomoći nekome. Volim svoj posao i rastužim se svaki put kad vdim da neko omalovažava posao nas modela...