U jednom gradu živio je mudri čovjek koji je bio jako ugledan i kojem su mnogi dolazili po savjet. Jednog dana, dok je sjedio u kafani, došao mu je vrlo tužan mladić, pa ga ovaj upita: «Momče, zašto si tužan?»

«Ma, ja htio da ženim jednu djevojku, ali kad sam se raspitao o njoj, svi kažu nije za tebe, naopaka je, da dragi Allah sačuva. Lijepa cura, ali eto šta da se radi, nije nam nafake».

«Hoćeš li ti momče da ja tebe oženim jednom od svojih kćerki? Ali imam samo jedan uslov. A to je da se raspitaš o mojim kćerkama. Pa ako čuješ sta loše, nemoj se ženiti», reče i krenu kući, a mladić niz čaršiju da se raspita o djevojkama.

Sutradan dođe mladić mudrom čovjeku u kuću...

«Šta veli narod o mojoj čeljadi, momče?», upita ga domaćin.

«Gospodine, stid me i reći, ali kad već pitate da i kažem. Kažu u čaršiji, onakav fin, dobar i učevan insan, a da mu vidiš nalet djece, Bože sačuvaj. I još mnogo toga ružnog...»

«Hm», promrmlja domaćin i nastavi: «Sinko moj, ja i moja hanuma sami živimo. Ona, Allahovim emerom, nikad nije mogla zatrudnjeti. Mi nemamo djece. Samo sam ti htio pokazati, da ne slušaš šta narod priča».

POVEZANO
Dedo stariPOUČNA PRIČA o starom dedi koji je prodavao kajmak