Dvadeset i pet godina gospođa Lukrecija Grossi nije izašla iz svog stana u sarajevskom naselju Grbavica. Noge je izdaju, pa se ne usuđuje napuštati svoj jednosobni stančić, a pomoć u svakodnevnom životu pruža joj njen komšiluk.

U bolesti i samoći nadu i spas joj pružaju knjige. Udruženje Pomozi.ba svakodnevno Lukreciji nosi topli obrok na vrata, a pored hrane za tijelo, oni hrane i njenu dušu, uz obrok često Lukreciji ponesu i neku knjigu kojoj se ona neizmjerno obraduje.

- Knjige su mi sreća iako sam sama, uz njih mi nije dosadno. Radila sam u biblioteci i uvijek sam voljela knjige, pročitala sam ih na hiljade. Uglavnom čitam romane, to me najviše interesuje, ali čitam sve što dobijem. Uvijek imam nešto za čitati, a i na TV-u gledam emisije, pratim samo nauku, kulturu, umjetnost, ništa politiku... Uz emisije i knjige proputovala sam cijeli svijet, tamo gdje nikad nisam bila jer nisam mogla, barem ovako mogu iz kreveta – priča 89-godišnja Lukrecija.

NIJE NESRETNA. Iako pred kraj devete decenije života, sjeća se svakog detalja svog života, a nema teme o kojoj se sa njom ne može razgovarati.

Život je nije mazio, ali je, dodaje, uprkos svemu tome uvijek bila zahvalna i zadovoljna, a životne lekcije rado dijeli sa drugima.

- Otac mi je bio željezničar, pa sam se puno selila u bivšoj Jugoslaviji. Kasnije sam i sa mužem zbog njegovog posla putovala, tako da sam živjela u Opuzenu odakle sam rodom, u Zenici, Sarajevu, Brčkom, Beogradu... Udala sam se tokom fakulteta, pa sam ubrzo prekinula studije i dobila kćerku. Kasnije sam se razvela i ostala sam sama sa kćerkom Karmen. Nažalost, on nam je tad sve uzeo, morala sam i ono najosnovnije kupovati, tek nakon nekoliko godina sam joj mogla kupiti televizor, koji joj je otac uzeo, i to na kredit. Sreća, imala sam roditelje koji su brinuli o nama – priča Lukrecija i dodaje da ni tada nije bila nesretna.

Lukrecija Grossi 1

BITNIJI SU OSJEĆAJI. Prisjeća se kako su ona i kćerka živjele skromno.

-Kada bi se moja Karmen rastužila, ja bih joj rekla: "Mi imamo ljubav, a on pare. Bitniji su osjećaji nego imanje". I ona je sa mnom u tom uvjerenju živjela, bile smo sretne i lijepo smo se slagale – prisjeća se Lukrecija, koju je rat razdvojio od kćerke kada je otišla živjeti u Hrvatsku.

Tamo se, dodaje Lukrecija, udala i bila je jako sretna, ali je nažalost, nakon bolesti, umrla 2007. godine.

-To mi je tako teško palo. Ona mi je bila sve u životu – govori gledajući sa sjetom u uramljene fotografije kćerke postavljene na zidu i oko njenog kreveta.

DIVAN KOMŠILUK. Iako je izgubila najvoljeniju osobu, danas je zahvalna na prijateljima i divnim komšijama koje ima.

- Kakve komšije imam, ni rod rođeni mi ne bi bio bolji, mada imam i divnu rodbinu... Imam stvarno sreću sa prijateljima, niko me nije razočarao od njih nikada, jedino sam bila baksuz sa mužem – priča kroz smijeh 89-godišnjakinja.

Dugo je, kaže, patila od išijalgije i diskopatije, a nakon rata nikada nije izašla iz stana jer ne može otići  dalje od kupatila. Ni to za nju nije bio dovoljan razlog da poklekne.

- Ja sam uvijek govorila da ima mnogo težih slučajeva. Ranije sam i kćerki dok je bila živa govorila da djeca u Africi umiru od gladi, od bolesti. Govorila sam da imamo barem krov nad glavom, školu, imali smo tada baku i didu. A i sada kažem da ja imam najosnovnije šta mi treba. Treba biti zadovoljan, treba sabirati ono što imaš a ne ono što nemaš, jer vidi kako svijet pati, kako je drugima, zbog toga ne smijem biti nezahvalna – iskrena je Lukrecija, koja je najbolji primjer da skromnost zaista jeste vrlina.

OBROK ZA SVE! U sklopu projekta "Obrok za sve" oko 650 socijalno ugroženih i bolesnih ljudi iz Sarajeva, Ilijaša, Breze, Vareša, Visokog, Mostara, Konjica, Stoca, Travnika, Prijedora i Bosanske Dubice dobija jedan obrok dnevno na svoj kućni prag zahvaljujući Udruženju Pomozi.ba.

Svako ko želi može dati svoj doprinos pozivom na broj 17001 kojim se donira dvije KM, odnosno jedan obrok.

Projekat se također može pomoći donacijama hrane na našu adresu Dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, te donacijama putem žiroračuna ili PayPala.

Za uplate iz BiH:

Intesa Sanpaolo Banka BIH

154-180-20085330-48

Za uplate iz inostranstva:

Banks name: Intesa Sanpaolo Banka BIH

SWIFT CODE:UPBKBA22

IBAN: BA39 1541802008533048

Primalac: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo

Svrha: Obrok za sve

Podršku možete dati i uplatom na PayPal direktni link:

https://www.paypal.me/Pomozi