Priča u čiju autentičnost nismo sigurni, ali je vrlo zanimljiva, glasi ovako:

Živio je jednom čovjek koji je cijeli život radio, a novac štedio.

Navodno, nije mu bilo ravnog u škrtosti. Volio je novac više od svega na svijetu, i pred smrt je poručio svojoj ženi: "Kad umrem, hoću da sav moj novac staviš u sanduk zajedno sa mnom. Hoću da ga ponesem na onaj svijet!"

Ponavljao je to stalno, dok nije dobio obećanje od žene da će ona to i učiniti.

Došao je taj dan, i on je umro. Na sahrani, čovjek je ležao u sanduku, žena je bila pored, a uz nju je sjedila njena najbolja prijateljica.

Kad je oproštajna ceremonija bila završena, i kad su počeli zatvarati poklopac sanduka, žena je ustala i rekla: "Samo trenutak!"

U rukama je držala kutiju od cipela. Prišla je i stavila kutiju u sanduk. Zatim su kovčeg zatvorili i spustili u zemlju.

- Nadam se da nisi poludjela i nisi stavila sav novac s tom starom škrticom? – upitala ju je drugarica.

Žena je odgovorila:

- Da, stavila sam novac tamo, kako sam i obećala da ću staviti novac s njim u sanduk!

- Želiš da kažeš, da si sve, do posljednje pare, poslala u grob? – iznenadila se prijateljica.

- Naravno – odgovorila je udovica i objasnila:

– Uzela  sam sav njegov novac, stavila ga na svoj račun, a njemu sam ispisala ček na pun iznos, pa neka ga gore unovči kad stigne...