Kamenko Katić, jedan od prvih i najpoznatijih izvještača vremenske prognoze na našim prostorima i autor brojnih radio i TV reportaža, preminuo je danas, pet dana nakon svog 83. rođendana.

Katić je rođen 1935. u Đurđevu kod Novog Sada. Kao šestogodišnjak je ostao bez roditelja koji su stradali u zloglasnoj raciji mađarskih fašista u Novom Sadu 1942. godine. Pohađao je Realnu gimnaziju u Novom Sadu, ali je završio veterinarsku školu u Šapcu i potom radio kao veterinar. Nakon toga je studirao etnologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i ta nauka će imati velikog udjela u njegovim radio i TV reportažama.

Tokom studija bio je spiker na "Radio Titogradu", a potom i na "Radio Sarajevu". Na tadašnju Televiziju Beograd prešao je 1962. godine, gdje počinje da "čita" vremensku prognozu. A sve je počelo praktično slučajno, prisjećao se.

Karijeru je počeo 1962. na radiju, a na TV Beograd prešao je krajem te decenije.

Kamenko Katić 1

Jedna snježna oluja stvorila je od njega ono po čemu je bio poznat. Napravio je priču o zavijanim vozovima i nevoljama ljudi koji nisu mogli da se vrate kućama. Uredniku se dopalo i onako novinarski mu "naredio" da gura tu priču dok god može. Nije prošlo mnogo vremena, a Katić je dobio i televizijski nadimak - Kamenko Vremenko.

Bio je sinonim za vremensku prognozu.

Kamenko Katić 1

Gledaoci širom bivše države su ga od milošte zvali "naš Kamenko", a neki su čak govorili "prvo Tito, pa Kamenko", jer je svaki Dnevnik počinjao sa Brozom, a završavao sa vremenskom prognozom. Po mnogim anketama u vrijeme SFRJ bio je po popularnosti takođe "odmah poslije Tita".

Ušao je i u pjesmu "Halid invalid Hari" Ramba Amadeusa, gdje se pominje u stihovima "Kamenko je rek’o biće kišni dan, svratili smo kod strika i pozajmili kišobran…"

Publika ga je zvala jednostavno "Naš Kamenko".

- Bio sam i ostao prilično ravnodušan prema toj mojoj popularnosti. Nisam se naročito obazirao na to što sam bio poznat i miljenik naročito starijih osoba. Znao sam da me u kućama bake zovu "naš Kamenko". Ali jesam se trudio, svojski radio, brinuo da ne izazovem negativne reakcije... Kad sam počeo tu meteorologiju, prvih par godina mi je to bio jedini posao, razmišljajući o tome da ljudi vole da se šale uneo sam i malo te šaljivosti - ispričao je Katić za "Blic" prije nekoliko godina, dok je penzionerske dane provodio u Belegišu u Sremu, pored Dunava, s alasima, a TV prognozu "pratio samo kao gledalac".

VRSTAN TV REPORTER. Tajna njegovog uspjeha i omiljenosti među gledaocima bila je u tome, kako je tvrdio, što "nikada nije vremensku prognozu saopštavao kao da čita bilten". Odlazio je s ledolomcima, provodio mjesece s meteorolozima na Bjelašnici koji su, pošto su "depresija i samoća užasni" tamo vodili i supruge, pričao je Katić novinarima, a jedne godine bilo je toliko snijega da jedan od njih nije svoju preminulu ženu dva mjeseca mogao da spusti dole i da je sahrani. "Tu sam izučio reportažu", tvrdio je Katić.

Kao voditelj pojavljivao se i u emisiji "TV bukvar" kasnih šezdesetih godina, a u "kameo" ulogama u seriji "Pozorište u kući" i popularnoj emisiji "Sedam plus sedam" sa "Sedmoricom mladih". Scenarista je i reditelj kratkog dokumentarnog filma "Rekvijem za Jovana Ačanskog" iz 1991. i "Razgovora veterana" iz 2006. godine.

NAGRADE. Na festivalima dokumentarnih filmova i TV reportaža pričalo se: "Kad se pojavi onaj Kamenko sa svojim filmovima pokisoše naše šanse". Katić je dobitnik brojnih nagrada i priznanja za svoj rad. Već krajem šezdesetih dobio je nagradu Saveza novinara Jugoslavije, a među priznanjima su i nagrada Udruženja novinara za životno djelo, a pred penziju i za životno djelo na matičnoj televiziji, koju je smatrao najdražom.

Kamenko Katić 1