Tuga, bol, nevjerica, teško je samo jednom riječju opisati okolnosti u kojima je umro Nazif Mujić, nekada najbolji glumac Berlinalea.

Beživotno tijelo Nazifa Mujića pronašli su članovi porodice porodičnoj kući u mjestu Svatovac kod Lukavca.

- Nije bio bolestan, jedino je imao dijabetis. Nagomilalo mu se svega, sirotinja bijeda.. To je možda i izrok, sekiracija. Teško mi je bilo jutros kada sam otišao da ga vidim. Nazifova djeca su sjedila i plakala, izjavio je za Avaz Nazifov brat Suljo.

Nazif Mujić je Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 2013. godine dobio nagradu Srebrni medvjed za ulogu u filmu Danisa Tanovića "Epizoda u životu berača željeza".

Možda bi neko te 2013. godine pomislio da će nagrada Mujiću i njegovoj porodici promijeniti život na bolje?! Ne, to nije bio slučaj. Njegova slava bila je kratkog vijeka, Nazif je nažalost umro u gorkom siromaštvu.

Nakon povratka sa Berlinalea 2013. godine Mujić je u njegovom selu dočekan kao heroj. Uspjeh koji je postigao na ovom prestižnom filmskom festivalu 2013. godine niko ne može osporiti, u prilog tome ide i jučerašnje saopštenje Berlinalea u kojem piše: Sa velikom žalosti je Berlinski filmskim festival primio informaciju o smrti Nazifa Mujića.

Nakon uspjeha na Filmskom festivalu porodica se borila za dobijanje azila u Njemačkoj. Direktor Berlinalea Dieter Kosslick je podržao Mujićevu želju da ostane u Njemačkoj. Festival je obezbijedio odvjetnicu kako bi pomogla Mujiću u pokušaju dobijanja azila, piše Spiegel, navodeći da su njemačke vlasti ipak odbile njegov zahtjev za azil.

- Nepravda ga je mnogo pogađala. U namjeri da svojoj porodici, supruzi Senadi i djeci Šemsi, Sandri i Danisu osigura bolji život, dva puta je odlazio u Njemačku, gdje je pokušavao ostati, no to mu nije uspjelo. Neki dan se vratio iz Njemačke, a jutros me zvao njegov brat da mi saopći ovu tužnu vijest, izjavio je Nazifov rođak Mehmed Mujić.

- Nazif Mujić je imao mogućnost da radi u Komunalnom preduzeću u Lukavcu, imao je mogućnost da radi neke sezonske poslove na slanom jezeru u Tuzli, međutim u to vrijeme kada je započinjao svoj rad u tom Komunalnom preduzeću bilo je nekih problema sa kompanijom, nerentabilnost, ili nepalaćanja osnovnih stvari radnicima te kompanije. On to nije mogao izdržati, čakati da li će dobiti platu ili ne, pa se vratio svom izvornom poslu, prikupljanju tih sekundarnih sirovina. U razgovoru s njegovim bratom jučer, doznao sam da se Nazif iz Njemačke vratio prije desetak dana. On mi je rekao da je Nazif imao nekakvih dugova koje je morao posuđivati pa vraćati, tako da je to možda u kombinaciji za njegovim zdravstvenim stanjem, visokom šećerom, doprinijelo da ima moždani udar, izjavio je za Source Dervo Sejdić.

Svi su me zaboravili. Nisam danima imao ni marke da kupim kilogram brašna da ispečemo hljeb. Moja žena i troje djece bili su gladni. Malo hrane skupili smo u kantama za smeće, izjavio je prije dvije godine za Jutarnji list, kad se doznalo da je zbog teškog finansijskog stanja bio primoran prodati Srebrnog medvjeda. Prema nekim informacijama Mujić je za njega dobio 4.000 eura.

Naveo je tada da su mu svi okrenuli leđa, da je zamolio i Tanovića i druge sa snimanja filma da mu pomognu, no nitko više nije bio tu za njega...

Danis je možda bio ograničen sa resursima, s druge strane Mujić je možda od njega previše očekivao, ne bih volio sada da ja nekoga 'olajavam'. Mislim da je čak bilo i nekog nesporazuma, da ne kažem svađe između njih dvojice, smatra Sejdić.

Mnogo je primjera u BiH koji se mogu porediti sa slučajem Nazifa Mujića, mnogo ljudi u ovoj zemlji nemaju ni osnovne uslove za život, mnogim porodicama država ne izlazi u susret u smislu socijalnog zbrinjavanja.

Mi i dalje možemo praviti kuće i pravit ćemo ih, ali sve dok porodici koja dobije tu kuću ne obezbjedimo siguran izvor primanja kroz vid zapošljavanja, te porodice će i dalje biti u socijalnoj bijedi, zaključio je Dervo Sejdić, kako ga citira Source.

Dženaza Nazifu Mujiću je u romskom naselju Svatovac.