Za neke kontroverzni profesor filozofije, kolumnista i novinar iz Banjaluke, Dragan Bursać (45), na svom je Facebook profilu dao komentar na aktuelna zbivanja u Crnoj Gori koji je izazvao značajne reakcije...

Evo šta piše:

- Dobri moji, na primjeru Crne Gore uživo možete vidjeti kako funkcioniše velikosrpski nacionalizam:

Odabere se država, pumpa se priča o legendarnoj "srBskoj ugroženosti", srpska crkva poziva na sabornost - čitaj na mač, nož i krv, narodu se medijski ispiraju uši i oči "vekovnim srBskim svetinjama", koje su navodno ugrožene - jednom riječju poziva se na rat i devastaciju zemlje. Bila je to Slovenija, pa Hrvatska, pa BiH, pa Kosovo. Na red je došla Crna Gora. Nakon toga će velikosrBska politika pojesti matičnu Srbiju sve sa pratećim stanovništvom.

A sve počinje mantrom srBskih nacionalista kako im se oduzima pravo da budu ono sto jesu. Sad u Crnoj Gori. Oduzima im se tako navodno pravo da budu ono što jesu u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji, Kosovu, Austriji, Bugarskoj, Rumuniji, Farskim otocima, Burundiju, Gvineji Bisao... pa šta su oni i koje je to njihovo pravo, a koje je superiornije od prava svih ostalih naroda na svijetu???

E to vam je pravo naroda čiji ideolozi obmanjuju svoj narod zadnjih 300 godina. Laž o narodu koji je veći stradalnik od drugih, koji je mučeniji, jadniji, a opet pravedniji, stariji i jednakiji od drugih, dovela je do toga da kolektivno srpsko nacionalno biće ima stalan neurotski doživljaj o nekakvoj ugroženosti. A taj doživljaj je proizveo nesreću, uništavanje i genocid nad ostalim narodima i taj osjećaj će najskuplje koštati baš srpski narod.

Ko to ne vidi ili neće da vidi, pogotovo u svijetu premreženom informacijama, qq njemu. Takvom i takvima nema pomoći.

A opet, ljudska je dužnost o ovome stalno govoriti, ne bi li se makar jedan jedini čovjek opijen ideologijom krvi i tla otrijeznio.

I još bitnije, kada prođe zlo, a proći će, ostaće pisani trag, za srpski narod prije svih, da se moglo drugačije i da u budućnosti MORA drugačije. Bez kuknjave, lažne ugroženosti, bez svojatanja susjeda, bez oholosti, sujete, patetike i svakovrsnih pretenzija.

Srpski narod se mora otrijezniti i mora prevazići infantilije i zablude o velikoj Srbiji, mora početi razgovarati zrelo i racionalno, a ne gnijevno kao ljutito dijete, koje je ostalo bez igračke.

U protivnom repriza devedesetih kuca na vrata.