Tvrdnje jednog Sarajlije (puni identitet poznat redakciji) koji je na društvenoj mreži Fejsbuk podijelio svoje iskustvo, bacaju ponovo svjetlost zanimanja na jednu pomalo misterioznu lokaciju u Bosni i Hercegovini.

Ovaj građanin tvrdi da «opet vidi kao nekad» nakon što je posjetio spomenutu lokaciju. Navodi da mu je «Bog svjedok» da je upravo onako kako je opisao. Evo o čemu je riječ...

- Dobre vode kod Foče. Allah je svjedok da, evo, nakon trećeg obilaska više ne moram naočale koristiti. Vidim k`o nekad. Voda je dobra i za ostale bolesti uz Allahovu pomoć – napisao je.

Vrlo zanimljive priče o ovom mjestu sežu daleko u prošlost. Dobre vode su smještene na području opštine Foča, nedaleko zaseoka Zarudina - Kolun.

SNAGA MOLITVE. Mjesto, smatraju stanovnici ovog kraja, svjedoči o snazi molitve iskrenih vjernika, kao što su to bili oni čije su dove (molitve) nekada davno uslišene te je na tom mjestu potekla voda koja, kako se vjeruje, ima i ljekovita svojstva.

Dobre vode su visoko u njedrima Grepka, na dvadesetom kilometru od Foče. Vremenom to je postalo dovište (mjesto gdje se obavlja molitva) bosanskih muslimana, ali i drugih.

Dobre vode ŽIVA ISTINA

DVOJICA DOBRIH LJUDI. Prema predaji, ovo dovište je vezano za dvojicu evlija, šejha Murata i njegovog sina šejha Saliha. Živjeli su u 17. stoljeću. Nema podataka odakle su stigli na ove prostore, ali je u narodu ostalo da se pamte po dobrim djelima.

U njihovo vrijeme vladala je nezapamćena suša u Zurdini, Kolunu, Strgancima... Šejh Murat i šejh Salih su 40 dana zaredom učili dovu, pa je iz kamena poteklo više izvora vode koje je narod nazvao Dobrim vodama. Narodna predaja kazuje da je dovište još za života šejhova postalo omiljeno i tradicionalno stjecište vjernika.

POVEZANO
Kišna dova Australija 1SLUČAJNO ILI NE? Nakon što su muslimani u Australiji imali "kišnu dovu", počela padati i gasi požare

- Otkako znam za sebe, na ovo dovište je svijet dolazio sa svih strana, staro i mlado, muško i žensko. Tradicionalno okupljanje je prvog utorka poslije Jurjeva, a bolesni insani dolaze drugog utorka poslije Jurjeva – izjavio je svojedobno gospodin Muharem Karaman.

On je tada podjsetio i na narodno predanje o šejhovima koji su jednog sušnog ljeta pozvali mještane ovih krajeva da uče Kišnu dovu.

- Kada se narod okupio i kada se počelo s učenjem, pojaviše se dvojica ljudi. Šejh Murat reče jednom da im kaže da odu dok se dova ne prouči. Kada je dova proučena, upitaše šejha Murata zašto je vratio onu dvojicu, a on im odgovori: «Prvi je, da bi stigao na dovu, pojeo dvije varene ljuske, djeca gledala, a nije im dao, a drugi je, hitajući da ne zakasni klanjati, načinio zijan, komšiji pogazivši žito. Eto, bojao sam se da nam dova neće biti kabul (primljena, op.prir.) kod Boga».

Predanje zaključuje da se narod još nije bio ni razišao, a voda je potekla iz kamena.

NIŠTA OD MOTELA! Inače, od svih objekata u ovom kraju rat je jedino «preživjelo» upravo turbe šejhova.

- Turbetu nije mogla nauditi ni vatra, ni eksploziv, ali je zatečeno u trošnom stanju kao i česma. Turbe je obnovljeno sredstvima dobrotvora. Zanimljivo je da je jedan od donatora iznad turbeta htio sagraditi motel. Izvođaču je dao kaparu da iskopa temelje. Došli su bageri da ravnaju teren i kopaju. Jednom od njih odmah je otpala kašika za kopanje. Kada su rekli gazdi, nije im vjerovao. Pred njim je počeo raditi drugi bager, ali se desilo isto. Nije mu preostalo ništa drugo nego da investitoru vrati pare, rekavši mu da nikada ne bi vjerovao da nije vidio svojim očima. Sve to govori da je ovo mjesto samo za dovište – objasnio je svojedobno ef. Zahid Herceglija.

– Dobre vode s osam česama su zdravljaci, a jedna na putu prema Strgancima je lijek za oči. Ispod izvora imaju posebna kupatila gdje se ljudi istuširaju vodom koja sapire grijehe. Tu pored izvora se klanja, a u turbetu šejhova uči se dova. Jednom prilikom  čovjek je, prolazeći pored turbeta, svome kolegi rekao da će okrenuti glavu, jer ne želi gledati one koji na ovaj način traže lijeka. U takvom položaju i do danas mu je ostala iskrivljena glava – tvrdio je tada ef. Herceglija.

"NAFAKA CRNOG VUKA" Postoje i druge zanimljive priče o šejhovima. Jedna od njih glasi ovako:

- Šejh Murat je držao i jednog momka koji mu je u pitomoj Zarudini čuv’o ovce. Jedne večeri, čoban mu je zatvorio stado u tor, a na poziv šejha siš’o je do njega na večeru i muhabet. Kada je htio napustiti sijelo, šejh mu kaza da još ostane. Kasno nekad čoban svrati u tor, kadli mu nema najboljeg ovna zvonara. Ujutro, zabrinut, ode da to kaže šejhu Muratu, a ovaj mu odgovori: «E moj sinak, ja tebe sinoć zadržah jer je zvonar bio nafaka crnog vuka. Krenuo je iz Nahoreva da večera u Zarudini. Tebe sam zadrž’o dok vuk nije doš’o do tora!»

Danas se na sijelima čuje i ovo: «Što god nekoga pogodi, to je zato što je bio u nemaru. A nas podsjećanje na Murata i njegovog sina Saliha liječi od nemara. Oni porukama ljude odvraćaju od zla, a nikako od dobra...»

POVEZANO
MejtPRIČA KOJA BUDI JEZU… U Mostaru i širom BiH prepričava se generacijama i šalje snažnu poruku!