Vrlo zanimljiv članak prepisao je nakon 32 godine zagrebački portal Index u saradnji sa Yugopapirom, koji se bavi čuvanjem sjećanja na štampu u nekadašnjoj Jugoslaviji. Riječ je o istraživačkom tekstu tada popularnog beogradskog časopisa "Nada" iz 1988. godine.

Piše se o tome kako između 60 i 65% tadašnjih Jugoslovena živi ispod granice siromaštva, a da su neimaštinom pogođeni čak i visokoobrazovani ljudi i intelektualci, poput profesora.

Hleb iz kontejnera 1988a

- Ispričaćemo još jednu tužnu priču koju smo nedavno čuli. Ko zna je li živ stari beogradski profesor u penziji, iz Hilendarske ulice. Svi su ga dobro znali. Jednog jutra komšinica ga je ugledala kako obilazi kontejnere u svojoj ulici. Prešla je na drugu stranu da je ne primijeti, da ga ne bi bilo sramota. Priča da danima poslije nije mogla spavati - navodi se u tekstu.

Donkele je ovo podsjećanje u suprotnosti sa tvrdnjama koje se i danas mogu čuti da je život u bivšoj Jugi bio skoro pa bajkovit. No, tu ima, naravno, i nostalgije...

POVEZANO
Robna kuća SarajkaDA LI SE NEKAD ŽIVJELO BOLJE? Evo šta se 1990. moglo kupiti za platu, a šta danas....

Posebno zanimljiv je odvojeni diot eksta pod naslovom i podnaslovom "Mini anketa: šta kuvate?", u kojoj obični građani iz više gradova govore o oskudici na trpezi:

Radoslav Mihajlović, radnik iz Beograda:

- Jedem suh hljeb da bih napunio stomak prije ručka. To isto radi i moja supruga. Tada manje pojedemo ono što je skuhano i ostane nam za sutradan. Važno nam je da dijete jede dovoljno i na ovaj način mu to omogućavamo.

Saveta Jovanović, penzionerka iz Zemuna:

- Ne želim da govorim o tome. Nemam komentara uopšte za sve ove stvari oko cijena. Ponižavajuće je da ljudi ne mogu pristojno bar da se hrane.

POVEZANO
Bugojno Titova vila - Čehaja 00OVO JE BILA VELIKA TAJNA JUGOSLAVIJE Pogledajte kako je iznutra izgledala Titova vila u Bugojnu FOTO

Zoran Popov, službenik iz Titovog Vrbasa:

- Redovno pratim štampu, radim već 30 godina, ali nigdje nisam još pročitao i čuo da se negdje u svijetu smanjuju plate a povećavaju cijene. Kako onda možemo dobro da jedemo. Smanjujemo i kvalitet i porcije. Jedemo tijesta, pasulj, krompir, ali bez mesa.

Milena Dafin, studentkinja iz Zagreba:

- Ja sam vegetarijanac i mene mnogo ne pogađa poskupljenje mesa. Povrće je ipak pristupačnije. Ima ga dovoljno, a i ne jedem neke velike količine. Inače, u toku sam sa svim što se dešava i mislim da je zaista mnogo skupo da sada čovjek priušti sebi meso u svakodnevnoj ishrani. Znam, jer je moja mama smanjila porcije ostalim ukućanima. Ima čak i dana bez mesa. Kad ga ima na stolu, uglavnom su to piletina ili neke iznutrice. Biftek ne pamtim kad je kupila, a sada ga sigurno nikad i neće pazariti.

POVEZANO
Abu Dhabi ulicaFOTO: Prizor iz Abu Dhabija pokazuje šta je Jugoslavija nekad bila u svijetu

Ljiljana Radosavljević, nastavnica iz Banjaluke:

- Nedavno me moj petogodišnji sin pitao: «Mama, a zašto ti kuhaš pasulj bez mesa? Ja volim sa mesom!» I još: «Kada ćeš mi kupiti one prave, žute banane, a ne ove od čokolade?» Šta sam mu odgovorila? Bilo mi je užasno, ali sam pokušala da mu objasnim da je danas sve skupo i da mama nema dovoljno para. Živim sa njim i majkom od moje jedne plate. Sada, kad prolazimo pored izloga moj sin me pita da li je ovo ili ono skupo i koliko hiljada košta. Ne insistira da mu to kupim. Zadovolji se odgovorom da ću mu kupiti sve jednog dana kada budemo imali puno para. Poslije ovoga nema svrhe da vam kažem šta kuham. Snalazim se. U pravom smislu riječi odvajam od svojih usta da dam djetetu i majci, koja je težak bolesnik i na dijeti je.

Bosiljka Duđerski, radnica iz Slavonskog Broda:

- I dalje se trudim da svojim ukućanima osiguram koliko-toliko pristojnu ishranu. Moja i muževljeva plata nisu velike, ali pošto je muž majstor i dosta radi privatno, na taj način povećavamo mjesečna primanja. Međutim, nismo u stanju da se razbacujemo, pa su količine mesa, mliječnih prerađevina svedene uglavnom na to - jedna osoba jedna šnicla, ali manja i tanja.

Hleb iz kontejnera 1988a

(Doznajemo.com)