Minela Zukić iz Zavidovića je djevojka koja je u osmom mjesecu 2014. godine u teškoj saobraćajnoj nesreći zadobila po život opasne povrede i podlegla im. Teško je bila povrijeđena i njena sestra Amela. Za volanom je bio Minelin mladić Kemo Selimović, kako Minelin otac Sead tvrdi, čestit momak.

Minela je nakon nesreće pala u komu, a nakon dva dana njen otac je u bolnici potpisao saglasnost da se njeni organi daruju onima kojima su neophodni. Tri osobe su dobile organe dvadesetpetogodišnjakinje... Minela je bila diplomirana pravnica, upisala je magistarski u Sarajevu i položila sve ispite, ali do odbrane magistarskog rada nije stigla.

Otac i sestra su nakon Mineline smrti pokrenuli akciju, kako bi sačuvali sjećanje na nju, ali i podigli svijest javnosti o doniranju organa. No, danas je sve to skupa doživjelo kraj, o čemu je javnost obaviještena u šokantnoj objavi na stranici Fondacija "Minelino srce". Pročitajte o čemu je riječ...

Minelino srce 1

Dragi i poštovani moji prijatelji, donio sam, ne svojom voljom i željom, odluku da se povučem sa Facebooka i prekidam sa svim svojim javnim djelovanjem i objavama, da li privremeno ili trajno zavisi od okolnosti i vidjet ćemo. Ako koga interesuje kako i zašto pročitajte ovu objavu do kraja, gdje sve piše opširno i javno. Zahvaljujemo se unaprijed svima vama i na svemu, bili ste i ostaćete vječno svijetla tačka u našim životima.

"MINELINO SRCE" Ovih dana izglasan je i usvojen zakon o doniranju organa "Zakon o pretpostavljenom pristanku". Neizmjerno sam sretan i radujem se zbog toga i iskreno čestitam svima onima koji su puno radili i koji su zaslužni za sve to. Evo već četvrtu godinu i sam sam bio uključen u sve te aktivnosti nakon naše tragične i nesretne porodične sudbine gdje smo u saobraćajnoj nesreći tragično izgubili našu rahmetli Minelu.

Minelino srce 1

Mi porodica Zukić odlučili smo i donirali 01.09.2014. u Kantonalnoj bolnici Zenica organe od naše dvadesetpetogišnje rahmetli Minele Zukić vođeni našom željom i voljom osnovali smo u Minelino ime Fondaciju "Minelino srce" i jedan od glavnih ciljeva osnivanja i djelovanja Fondacije "Minelino srce" je bilo baš promovisanje ove plemenite ideje o doniranju organa i potpisivanju donorskih kartica. Imali smo namjeru i želju osnovati tu fondaciju i predati je nesebično u ruke narodu širom naše drage i voljene Bosne i Hercegovine kao i narodu širom planete Zemlje. Neka je svi smatraju podjednako svojom i da bude čuvena međunarodna fondacija. Sve samo sa jednim ciljem da vječno živi sjećanje i sve uspomene, uspjesi, zasluge posvećene našoj dragoj i voljenoj rahmetli Mineli Zukić.

Ne sluteći ništa pokazat će se vremenom niko ama baš niko nije želio prihvatiti "vašu i našu Fondaciju", a kako i bi. Danas vidimo i priznajemo, bili smo čisti anonimusi samo jedna obična siromašna tradicionalna bosansko-hercegovačka porodica sa sela. Na nama se nije mogao graditi nikakav interes niti neki siguran uspjeh niti profit, tako da smo po nama bili unaprijed osuđeni na neuspjeh i propast. Bilo je to samo pitanje vremena i naše želje i volje dokle možemo da se borimo sami do posljednjeg atoma snage. Eto pokazalo se, sve je trajalo krajnje traljavo sve do današnjeg dana gdje sami moramo ne svojom željom i voljom dići ruke od svega. Šta ćeš, ne ide pa ne ide.

Minelino srce 1

Želim da naglasim, od prvog dana naše tragične nesretne sudbine i sam sam potpisnik donorske kartice i mnogo sam ponosan zbog toga. Napravili smo dvije Facebook stranice Sjećanje na Minelu Zukić i Fondacija "Minelino srce". Na našim stranicama snimili smo i objavili oko 50 video zapisa i isto toliko napisali smo bilješki odnosno priča o raznim životnim temama o našoj nesretnoj životnoj sudbini. Nikada se nismo stidjeli toga naprotiv mnogo smo ponosni na sve što smo uradili i objavili javno u znak sjećanja na našu Minelu.

Gostovao sam prije 3 godine na nekoliko TV emisija, na televizijama OBN, RTV TK, Hayat... Tada smo im bili potrebni i zanimljivi, najvjerovatnije radi ostvarivanja nekih njihovih njima poznatih interesnih ciljeva.

Ja sam čovjek koji se smatra dosta realnim, poštenim, ponosnim i istina mi je na prvom mjestu. Unazad desetak dana vodio sam veliku borbu unutar sebe i odlučio sam da progovorim još jedanput javno mada ni sam nisam siguran koliko sam uopšte u pravu i interesantan bilo kome i da li bilo koga na ovome svijetu više interesuje moje mišljenje.

Meni je ipak najvažnije da progovorim i to mi je sveta dužnost i obaveza zbog svoje rahmetli kćerke Minele.

Minelino srce 1

OBAVEZA PREMA KĆERKI. Hoću da mogu uspravne glave i čista obraza i srca da kada odem na Minelin mezar uzdignute glave proučim Fatihu i iskreno kažem i priznam "Draga kćeri Minela, iako sam dao sve od sebe i borio se nadljudskim naporima, žao mi je nisam javno i kroz Fondaciju `Minelino srce` uspio da odbranim i sačuvam tvoju čast i mjesto današnjem društvu i našoj Bosni i Hercegovini koju istinski zaslužuješ. Nisam mogao sam, žao mi je i molim te oprosti mi i halali".

Onda nekako hoću, a ni sam ne znam imam li uopšte pravo i ko mi daje to za pravo, hoću da progovorim i u ime svih porodica koji su isto tako donirali organe od svojih najdražih i da sačuvamo čast i dostojanstvo svih nas skupa sve nas na kraju veže isti osjećaj i ista nezaboravna i vječna bol. Dragi narode ne obraćam se nikom niti pišem ikome lično, pišem na svojim Facebook stranicama pa mi to po meni daje za pravo da pišem šta god želim, a ako koga interesuje neka pročita i da svoje mišljenje i sud o svemu. Sve je dopušteno javno i transparentno.

"Dragi i poštovani pojedinci, udruge, organizacije, institucije, svi vi koji ste uključeni i borite se za ovu plemenitu ideju o doniranju organa, nevažno i neovisno da li vi bili obični ljudi, doktori, političari itd svi vi skupa ne bi trebali i ne smijete i ne možete zanemariti ulogu onih koji su donirali svoje organe ako ih više nema među nama, među živima oni i dalje imaju svoje ime, prezime, svoj identitet, oni imaju i svoj vječni dom koji se stalno i kad god ko hoće i želi može posjetiti i odati mu počast i zasluge koje su neupitne onda dugujemo svi ili bismo barem trebali dugovati zasluge njihovim porodicama. Svi vi koji ste uključeni u ove aktivnosti vi ne možete i ne smijete da stalno i kad god je moguće ne spomenete i da im ne budete vječno zahvalni, oni su za mene lično poput šehida, poput meleka i anđela, oni su jednostavno sveti. Ne možete i ne smijete tako da ih zaboravite i smatrate potrošnim materijalnom i kolateralnom štetom. To bi po meni bilo isto kada bi narod odnosno svi mi naše drage i voljene Bosne i Hercegovine zaboravili ili samo ponekad ne daj Bože spomenuli naše drage i vječne šehide. Neka im je svima vječni rahmet i lijepi Džennet i neka im je svima lahka zemlja bosansko-hercegovačka".

ZAŠTO JA SVE OVAKO PIŠEM? Zato što to sve pažljivo pratim, gledam i borim se u sebi evo već godinama, zato što sam u sve uključen, ne svojom željom i voljom, uključen sam direktno i lično me se tiče i želim dići svoj glas protiv nepravde i zato što ja dolazim da druge strane ove priče, dolazim s one strane priče sa većom težinom i odgovornosti i želim samo da se čuje, poštuje i uvaži svačije mišljenje pa i nas porodica što smo potpisali i donirali organe svojih najmilijih i najdražih. Ne, draga gospodo, vjerujte nam, nećete nikada 100% ostvariti svoje ciljeve i želje dok ne uvažite i ne poštujete mišljenje svih strana, morat ćete vremenom htjeli ne htjeli poštovati i uvažiti mišljenje svih pa i nas porodica koji smo donirali organe svojih najmilijih i najdražih.

Svi vi koji ste uključeni u sve ove aktivnosti, svi vi nas dobro poznajete, mene posebno poznajete i sve moje aktivnosti i našu Fondaciju "Minelino srce" i sam naš doprinos koji se ne može zanemariti i izbrisati i zaobići, a i iz vama poznatih razloga pravite se i namjerno nas zaobilazite, po nama najvjerovatnije ne odgovara vam naš način razmišljanja i rada i onda nas obilazite nadaleko i anulirate sve naše zasluge. Nema veze, vi želite tako i imate pravo na to, neka vam služi sve na čast. Mi vam i dalje želimo puno uspjeha u daljim aktivnostima i u vašem radu. Evo ja lično nisam nikada više pozvan unazad 3 godine kada sam isto tako tada izrazio javno iznio neka slična mišljenja. Da odmah budem jasan nije niko ni dužan niti obavezan da me poziva al` pozivam evo ja. Hajde da svi zajedno pričamo i o tome i javno, a neka narod i šira javnost o svemu donese svoj sud. Ja ne mogu i nikada neću moći razumjeti da neko, neka osoba ko je dobio od nekoga neki donirani organ nastupa javno na TV emisijama, a da se ne zahvali javno toj osobi ili porodici od onoga od koga je doniran neki organ, to je po meni vrh licemjerstva. Ne želim ni jednog trenutka da umanjim sve zasluge i sav trud koji radite i vaš neograničeni uspjeh koji ste ostvarili i lično se radujem i podržavam što radite ali bez potencijalnih donora nema napretka i uspjeha ove plemenite ideja o doniranju organa.

E sad bi trebali svi da se zapitamo kako da bude što više potencijalnih donora. Evo ja sam izrazio javno i lično svoje mišljenje na koje smatram da imam zasluženo pravo koje znam unaprijed mnogima se neće svidjeti. Ne, ja vam više neću smetati, ja se povlačim javno iz svega, da li privremeno ili trajno vidjet ćemo zavisi od niza okolnosti i moram reći povlačim i Fondaciju "Minelino srce" zato što nije ostvarila i ispunila svoje zacrtane ciljeve i namjere. Morao sam napisati ovu objavu i molim da mi niko ne zamjeri, da se nisam oglasio javno i da je nisam napisao smatrao bih to u najmanju ruku izdajom i nepoštivanjem prema mojoj dragoj i voljenoj rahmetli kćerki Mineli kao i svim ostalim koji su donirali svoje organe, poštovanje prema njihovim porodicama za koje sve podjednako imam veliki respekt i poštovanje.

Minelino srce 1

Dragi narode odnosno dragi moji prijatelji ja vas molim ne obraćajte puno pažnju na ovo moje pisanje, ovo se sve najviše odnosilo lično na mene i moju porodicu i našu unutrašnju borbu samih nas sa sobom. Želimo isto tako da vas zamolimo da podržite sve one koji se danonoćno bore za ovu plemenitu ideju o doniranju organa. Ti isti ljudi su mnogo uložili svoga truda, sredstava i rada i uspjeli su mnogo i ako tek predstoji prava borba. Ja se isto tako pridružujem i divim tim divnim ljudima i podržavam i dalje njihov trud i rad i budući još veći uspjeh ako Bog da.

Eh, što ja sada imam neko svoje mišljenje i ne mogu i ne smijem da ga ne iznesem javno o tome će vrijeme suditi i pokazati jesam li bio u pravu ili ne. Nikada se nisam pokajao i mnogo sam ponosan, kada smo donijeli odluku moja porodica i ja da doniramo i potpišemo doniranje Minelinih organa do sada smo imali priliku i pozitivno svjedočenje da vidimo na djelu neizmjernu zahvalnost nekoliko porodica kojima su donirani neki od Minelinih organa koji svake godišnjice Mineline prerane smrti dolaze na Minelin mezar, odaju Mineli počast i zahvalnost, a nama to bude potvrda i satisfakcija da smo uradili pravu i ispravnu stvar i da naša Minela i dalje živi u drugim ljudima. Naše najveće bogatstvo su upravo te porodice i njihova iskrena nesebična ljubav i zahvalnost. Mi kada smo donirali Mineline organe u Kantonalnoj bolnici Zenica, sve je to bilo krajnje pošteno, javno i transparento iza toga stoje vrsni stručnjaci i cijele institucije sa najmanje stotinjak učesnika, uposlenika. Nikad nije postojalo niti može postojati ni trunka sumnje u bilo kakve nepravilnosti i malverzacije, sve je to krajnje u okvirima zakona i lično dajem svoje garancije o svemu tome. Ja se 99% slažem i poštujem, sve što ovo rade ovi divni ljudi, ali ima ono 1% gdje mene boli i nikad se neću složiti da se ne spomenu kad god ima prilika naša draga djeca, naši sinovi i kćeri, braća, sestre, očevi, majke i svi ostali koji su donirali svoje organe, oni moraju biti ispred svega i na prvom mjestu. Bez njih nema uspjeha i priče sa pozitivnim i sretnim krajem zato što njih nema više među živima, među nama.

Mada nikada tu ne možemo biti svi sretni, ali zato možemo biti ponosni i zadovoljni da smo učinili pravu stvar. Ne smijem ni pomisliti a kamoli napisati da na ovom svijetu postoje ljudi koji bi gradili svoju karijeru na tuđoj nesreći, gazili preko mrtvih tijela, kadavera i kitili se ne daj Bože tuđim perjem. Da li ima neko isto tako na ovom svijetu da nam uskrati u ovom slučaju lično meni da se borim i iznesem svoje mišljenje o nečem najsvetijem u našim životima u ovom slučaju mene, o moj dragoj i voljenoj rahmetli Mineli Zukić. Dragi moji prijatelji, ja vas više neću gnjaviti, neću vas više maltretirati, neću vam više moći nažalost čestitati ni rođendane niti lajkati i komentarisati javno vaše objave i statuse, ja se povlačim sa Facebooka, da li privremeno i trajno vidjet ćemo. Ja vas molim sve oprostite mi i razumijte me, a ja se vama beskrajno zahvaljujem na druženju i beskrajnoj podršci i povjerenju, bez vas ne znamo da li bi ikada uspjeli ovo što već jesmo. Možete nas ubuduće na našim stranicama i profilima, možete nas pitati i pisati nam što god želite, sve ćemo pratiti i odmah odgovarati, a ja kako rekoh, povlačim se privremeno ili trajno iz svega, sa Facebooka najviše u znak nepoštivanja i neuspjeha za koji sam možda i sam kriv, odgovoran i nezaslužan. Kako god bilo prepuštam sve drugima mnogo uspješnijima, sretnijima neka vas sve prati zdravlje, sreća i uspjeh kao i sve vaše najdraže.

Porodica Zukić, Sjećanje na Minelu Zukić i Fondacija "Minelino srce"

Minelino srce 1