U utorak, 06.02.2018. godine navršava se deset godina od ubistva Denisa Mrnjavca. Denis je bio dječak, srednjoškolac od 16 godina koji je na povratku iz škole kući brutalno pretučen u prepunom tramvaju, kod tramvajskog stajališta Tehnička škola i nanesene su mu teške tjelesne povrede od kojih je preminuo. Zločin je tada šokirao sve...

U povodu osme godišnjice ubistva, poznati novinar Bubimir Bešlić napisao je status na Fejsbuku koji vrijedi pročitati i podijeliti, jer opominje i upozorava na uzroke koji su vodili do ove tragedije i probleme od kojih mnogi postoje i danas. Pročitajte!

- Moje Sarajevo je Denisovo Sarajevo, moje Sarajevo nije Sarajevo Denisovih ubica... (06.02.2016)

Mi zaboravljamo jednu vrlo važnu stvar kada je ubistvo dječaka Denisa Mrnjavca u pitanju. Nisu svi plakali za Denisom i nisu svi tražili najstrožiju kaznu za njegove trojicu ubica. Postojalo je i nažalost još uvijek postoji jedno drugo i mračnije Sarajvo, ono za koje su ubice Denisa "dobri momci" a Denis "šminker" koji je dobio ono je zaslužio. To je Sarajevo kockastih glava i krezavih usta, to je Sarajevo čiji narod hoda okolo u trenerkama od tri marke i u džepu te trenerke nosi nož. Ne treba zaboraviti da je Armina Milić, majka Berina Talića, jednog od ubica, svom sinu netom prije ubistva svom sinu dala nož i bokser, a kasnije to oružje pokušala sakriti.

To paralelno Sarajevo, Sarajevo je nasilja, noževa i boksera, gdje su ubice i ološ heroji, a dječaci u bijelim košuljama meta koju treba uništiti. Denis Mrnjavac je to veče, kada je krenuo na svoje posljednje putovanje imao tu nesreću da je nosio bijelu čistu košulju, izgledao je pristojno, uredno i odavao utisak momka koji voli da čita... Bio je to "grijeh" za koji su ga njegove ubice morale kazniti, tako su ih njihovi roditelji naučili, tako ih je njihova okolina odgojila i formirala kao takve ličnosti... One koji su pratili suđenje Berinu Taliću, njegovoj majci Armini Milić (vlasnici kafane na Baščaršiji) i debilu Ademiru Leloviću ( suđenje Nerminu Sikiriću je bila odvojeno i zatvoreno za javnost jer je tada bio maloljetan), bili su svjedoci da je su u sudnici bili "fanovi" ubica... Tu je bila njihova rodbina, komšije, drugovi, djevojke i taj je "narod" u sudnici ismijavao Denisa i njegovu smrt i navijao za njegove ubice...

Berin Talić je u jednom prilikom sutkinji Zahiragić rekao i ovo "Joj sudiiiince, mene boli stomak". On se nikada nije pokajao, on je to veče uradio samo ono što je od njega tražio njegov odgoj. Berin Talić, Ademir Lelović i Nermin Sikirić ubistvo Denisa Mrnjavca nisu vidjeli kao zločin, oni su vjerovali, a mislim da i danas vjeruju da su napravili bogougodno djelo, nešto zbog čega će im njihov društveni krug aplaudirati i čestitati im jer su šminkeru pokazali "njegovog boga"...

To drugo, paralelno, krezavo, čakijaško Sarajevo, ono je tada širilo priče da je Denis sam kriv za svoju smrt, da je izazivao svoje ubice, da ih je provocirao psujući im Srebrenicu odakle su došli i da je na kraju valjda morao životom platiti za to... U tom istom paralelnom Sarajevu gdje je grijeh nositi bijelu košulju i izgledati načitano i uljudno, navodno je u ulici Vinograd formiralo neku vrstu štaba za odbranu Denisovih ubica i nekoj kući skupljalo novac za odbranu ubica Talića, Lelovića i Sikirića...J a se stidim jer živim u istom gradu sa tim i takvim ljudima...

Zločin u tramvaju, kada je Nermin Siikić zabio nož u Denisov stomak nije bio tek napada trojice maloumnika na nenaoružano dijete. Bio je to sukob dva različita, odvojena Sarajeva koja žive paralelne živote i čiji susreti završavaju tragično... Jedno je Denisovo Sarajevo i Sarajevo njegovih normalnih ljudi, onik koji čitaju knjige, ne bazde na znoj i luk i onih ljudi koji u džepu ne nose noževe, drugo je Sarajevo u kojem su odrasle Denisove ubice, Sarajevo nasilja i nasilnika, Sarajevo koje slavi ološ, Sarajevo koje ne voli da čita, Sarajevo gdje majke sinovima pred izlazak u grad u ruku tutnu nož i bokser "ako im zatreba".
Ja sa ovim drugim kocakstoglavim Sarajevom, onim koje i danas vjeruje da je Denis Mrnjavac zaslužio svoju smrt, ne želim ništa da imam.

Molba: Podijelite ovaj status dalje

LP