Na svom Fejsbuk profilu Zorica Andjelkovic u nedjelju je podijelila priču koja je dirnula Srbiju i regiju.

Vrijedi pročitati, prenosimo je u cijelosti...

Teško je izvući životnu priču od onih kojima je zaista teško.

Naime, prije par dana na autobuskoj stanici ugledam ovaj papirić... Odlijepim sa pretpostavkom da nekome gori ili da dijete bez znanja roditelja nešto mulja. (Moj bajs još uvijek panduri ne/traže😁)
Ipak se na broj javila žena, tihog glasa, dogovorimo se da se vidimo.

Na buskoj stanici me dočekaju majka sa dva dječaka (11g i 10g) koji drže svoj bicikl.
Majka skrušena, dječaci sićuravi sa živahnim okicama.
Zahvalim im se... majka još tiša, dječaci hvale svoj bicikli i dodaju da ga i mama vozi, te ću moći i ja.
Scena jasna... gori im za 3.500 din... (preračunato, u pitanju je oko 30 eura, op.prir.)

Nikola (stariji) pita majku za drugi u podrumu, ona mu šapuće da ne vrijedi, nije u voznom stanju.
Predložim im da ga ipak pogledam, ako je veći uzeću ga i popraviti šta treba, a da njima ostane ovaj bicikl.
Dječaci poskočiše, smjenjuju se na biciklu ispred nas dvije, a ja pokušavam da doznam gdje gori.
Teško je izvući životnu priču kada je nekom zaista teško.

Stignemo do trošne zgrade, memljivog podruma.
Majka šuti, dječaci hvale i drugi bicikl, ne gube nadu, okice sijaju... bez obzira na kriv ram, kriv sic, izbušene gume, kočnicu...
Kažem im da ću taj uzeti, ali da ga ne guram tada, sutradan ću ga od njih odgurati u servis u blizini.

Na pitanje koliko cijeni bicikl, majka još tise, pognute glave, odgovara da njima treba tih 3.500 din.
Ja... da im ne mogu vise trenutno dati, ali da im mogu pomoći šta mogu ako budemo razgovarali otvoreno.
Sutradan, dječaci sami, iznose bajs iz podruma sa plavim dječijim zvoncetom koji je bio na njihovom bajsu. Pitaju hoću li i svjetlo, stariji pokušava da skine sa svog...
Ono kad' scena za scenom razvaljuje.

Uz pomoć predivnih majki❤️ sa kojima se viđam na igralištu za pse, djeca i majka će imati besplatne obroke, majka sutra ide na razgovor za duplo veću platu, svi preturamo ormare tražeći garderobu za sve troje.
I sada... kako to biva... da mi se ne nakači neko sa komentarom, opet ja naivna, nasjedam na priče, otkud im dva bicikla i tako to...

Otac ih je ostavio kada je Nikola imao 2 godine, a Aleksandar 6 mjeseci. Majka radi kao pomoćni radnik u pekari i sve fizičke poslove osim radnog vremena... samo zbog dječaka. Kako reče, da imaju osnovno i najbitnije da budu dobri ljudi. Ne zna kako uopšte sastavlja kraj sa krajem, s obzirom da su podstanari, jer otac osim ta dva bicikla odavno iz Švedske ništa nije poslao.

U životu ništa nije slučajno, ako je trebalo da mi neko ukrade bajs da bih došla do ove divne porodice, hvala mu od ❤️ neka ga zadrži, ja imam bajs sa plavim zvoncetom❤️

(Doznajemo.com)