Ovih dana Internetom kruži tekst pod nazivom DNEVNIK ANE MLADIĆ. Ana, jedna od najboljih studentkinja Medicine, bila je miljenica svog oca Ratka Mladića. A onda je 24.03.1994. godine uzela očev najdraži pištolj i u porodičnoj kući izvršila samoubistvo.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona, istrebljenja, zločina protiv čovječnosti... poslije ove tragedije postao je još suroviji.

U spomenutom "dnevniku" nalazi se i pismo Ane Mladić sa razlozima za suicid. Pojasnimo da to nije njeno originalno pismo, već se naslanja na djelo španske književnice po imenu Clara Usón koja je napisala polufikcijski roman koji govori o smrti kćerke generala Ratka Mladića.

POVEZANO
Ratko Mladić porodicaISTINA ZAŠTO SE UBILA KĆERKA RATKA MLADIĆA NAPOKON IZAŠLA NA VIDJELO: Uzela je očev pištolj kad...

Ovako bi možda pisalo u dnevniku Ane Mladić, najbolje studentkinje Medicine koja nije mogla nositi teret svog oca. Nije ga stigla napisati!

“Poručujem deci i djeci,
da ne slušaju puno starije kada im nude istoriju ili ti povijest pisanu krvlju nevinih ljudi. Ne slušajte ni očeve koji se raspištolje u bolesti svoje muškosti, a od očinske ljubavi ostave samo pištolj. Ja sam tako htjela, ja sam silno željela da se zaljubim u rijeku. Tamo na njenom izvorištu i mjestu rođenja mojih predaka, a zovu je Nera Etva (Božiji dar). Odveli su me u drugi grad, na drugu reku. Nisu me pitali da li želim!

Pored te reke ima Studentski park, sagrađen na muslimanskom groblju. Preko reke, u blizini parka ima most. Zovu ga Brankov. Njegov stub na desnoj obali postavljen je na mjesto gdje je nekad bila Liman džamija. U toj džamiji su juna 1862.godine, nakon izmišljenog incidenta, zatvoreni Bošnjaci i Albanci islamske vjere, ljudi, žene i djeca i živi spaljeni. Kažu da se još mogu čuti krici nevinih žrtava. Svake godine sa tog mosta dogodi se oko četrdeset pokušaja samoubistva. Mnogi se ubiju! Sa tog mosta u reku, bacio se Branko Ćopić, najbolji pisac lektira iz moga djetinjstva. Nije mogao gledati mržnju! Otišao je među zvijezde noseći pero iz kojeg je izviralo sunce. Iza dragog pisca na mostu je ostao mrak!

Nisam mogla odlaziti u Studentski park, niti na most, koji se nije zvao po piscu mojih lektira. Htjela sam da se zaljubim u rijeku, onu zelenu koja još nije ljudska grobnica. Htjela sam da volim ljude. Otac je izabrao mržnju, i bio vojskovođa na čelu vojske koja ubija djecu. Ubijao ih je samo zato što su Bošnjaci muslimani, a neko mu u istoriji krivo napisao lekciju da su to mrski Turci kojima se treba osvetiti. Otputovala sam do Moskve da upoznam istinu, jer je u Beogradu, gradu mog studiranja, nije bilo. Tamo sam saznala da je rijeka Drina bila ponovo grobnica Bošnjaka, baš kao u II svjetskom ratu. Saznala sam da po šumama i livadama niču njihove kosti. Ovoga puta su to učinili vojnici zla koje je predvodio moj otac. Onaj isti, koji je djeci u Srebrenici, kroz žicu dijelio čokolade “TOBLERONE” a potom ih pobio. Zato odlazim!
Daleko od onih što istoriju pišu krvlju. Onih što su i Đorđa rukom Miloša obojili u crno. Onih, što su veličali Miloševića, da bi ga danas nosili kao sramotu. Onih što mrze da bi živjeli, i mit je smisao njihovog življenja, a zlo opravdanje njihovog postojanja. Ja nisam rođena da bi nosila ordenje zla. Zato odlazim tamo daleko! Tamo ću voljeti zelenu rijeku. Neću tragati za mostom koji se zove Brankov, čiji je stub na ruševini Liman džamije u kojoj su spaljeni živi ljudi. Ne, ja ću preko zelene rijeke pružiti ruke, i sačekati ruke prijateljstva sa druge njene obale, da zajedno gradimo most.”


PODIJELITE OVAJ TEKST NA FACEBOOKU
 

POVEZANO
Brenton Tarrant scSLUŠAO ČETNIČKE PJESME, pa onda napravio pokolj: UBIO NAJMANJE 40 LJUDI U DŽAMIJAMA

(Doznajemo.com)